Fra Jozo Zovko

Fra Jozi Zovku, franjevcu Hercegovačke franjevačke provincije, poznatijem u svijetu kao župnik i svjedok međugorskih zbivanja, povjerena je obnova samostana na Badiji. Naime, 2005. godine zadarska provincija na čelu sa fra Bernardinom Škuncom poziva fra Jozu s tadašnjim provincijalom fra Slavkom Soldom da dođu na Badiju i preuzmu obnovu samostana. Ono što je ostalo od nekadašnjeg središta kulturnog i duhovnog života u tom dijelu Hrvatske, bila je ruševina derutnog zdanja za kojeg nitko tada nije vjerovao da se može obnoviti. Duboko ganut onim što je ostalo od samostana – razrušenim zidovima, morem koje je nadiralo ispod samostana, crkvom koja je bila pretvorena u skladište i trgovinu za vrijeme bivšeg režima – fra Jozo dobiva u srcu poticaj da obnovi samostan i vrati stari sjaj Badije protivno svakom ljudskom razumu. Dobro je on znao da to neće ići lako. I nije išlo.

Traženja građevinskih dozvola, različitih odobrenja Ministarstva kulture, udovoljavanje restauratorskim zahtjevima, nalaženje vrsnih kvalificiranih građevinskih radnika koji bi trebali obnoviti spomenik nulte kategorije, tražilo je strpljenje i molitvu. Nije se fra Jozo pokolebao ni onda kada su mu zaustavljali radove, ni kada su negodovali sa svih strana jer želja da se franjevačkih duh nastani na Badiji i da da se još jednom proslavi ime Gospe Badijske, koja je nekoć obranila Korčulu od turskih galija, bili su puno jači od svih protivština koja su dolazile. Ta ljubav prema fratrima kojima je nepravedno oduzet samostan i sjećanje na fra Bernardina Sokola, posljednjeg ubijenog fratra, utjelovila se i u otvaranju umjetničke galerije koja nosi njegovo ime.
Želja natopljena molitvom i ljubavlju ostvarila se jer je Badija uistinu postala duhovni i kulturni centar gdje hodočasnici mogu doći na seminare i duhovne programe sa svojim svećenicima po malo mira, ljepote i Božje blizine.

Danas fra Jozo pognut s krunicom u ruci šeta u predvečerje oko otoka blagoslivljajući ga i svjedočeći kako su ustrajnošću i molitvom čuda ipak moguća.