Moj susret s Badijom

Zaputivši se na otok Badiju da napravim mali intervju s fra Jozom Zovkom, nisam ni očekivala kakav blagoslov i kakvu ljepotu skriva taj mali otok u korčulanskom arhipelagu. Vrijeme se na ovom otočiću drugačije mjeri i osjeća. Drugačijim očima gleda.
Ulazak u samostan, u jedino veće zdanje na ovom otoku i susret s fra Jozom Zovkom nesvakidašnji je doživljaj. Mir i tišina trenutačno obavijaju dušu, umiruju tijelo, usporavaju dah. Glasa i tona kao da nemaš, a kada ga želiš izbaciti, shvaćaš da je suvišan, da remeti ovaj savršeni mir. Dovoljan je samo pogled i taj osjet koji vibrira. Neka čudna blagost ulazi u tijelo, hrani ga u želji da se tu nastani i traje što dulje.
Ovdje na ovom malom otoku, u samostanu gdje fra Jozo drži duhovne obnove, ponovo se vraćaš sebi, osjećaš Boga, moliš se, onako spontano iz duše, bez zadrške i kočnica. Učiš kroz tu molitvu kako ponovno voljeti sebe i ljude oko sebe.
Blagost, osmijeh i dobrodošlica fra Joze plijeni. Osjećaš da si u Božjoj kući u kojoj vlada mir, da si dijete sklada i da te Bog voli. Poslao je svog čovjeka da te toplinom dočeka i zaželi dobrodošlicu. Bio je dovoljan samo pogled na fra Joze da se razgovor čeka s veseljem, iščekivanjem, radošću. Onaj osjećaj koji ti govori da si na pravom mjestu, da se vraćaš sebi, ma gdje do tada bio, na pravom putu kojeg ti je Bog namijenio kada te stvarao.
“Veliki je dar otkriti takav izvor. Traže ga ljudi, poneki i cijelog života, ali ga ne nalaze. Izmoreni se penju na brdo grijeha, a kada se popnu teško silaze, gubeći se u bespućima. Tu u tom životnom vrtlogu traže izvor ljubavi i mira, ali ga ne nalaze” – započinje fra Jozo mudrim riječima, blagim, skoro melodičnim glasom koji umiruje i opušta.
Kaže mi da mir ne treba izmišljati, da nam je svima darovan rođenjem i da svi imamo pravo na njega, bez ograničenja. Bez njega se ne možemo definirati, ni razumjeti.
“ I kad mi oduzimaš mir, oduzimaš mi slobodu, radost, osmijeh. Sigurnost, puninu, san! Kažnjavaš me. Ja više nisam ono što je Bog zamislio da budem. Postajem nemiran, tužan i razoren.”
Ljudi na duhovnu obnovu dođu u lošem duševnom i emotivnom stanju, nezadovoljni, emotivno hendikepirani. Obrisi tijela su tu, ali duše nema. To su ranjeni, pokradeni, osiromašeni i razočarani ljudi koji su ostali bez svega. Ne daju se ni zagrliti jer ne vjeruju da ga možeš voljeti i poštovati kao čovjeka. Takvog kakav je, sa svim nedostacima i slabostima. Lijepa riječ im je strana. Razočarani su jer su prevareni po tko zna koji put! Mnogo su puta željeli sresti čovjeka, a nisu ga našli, ni izvora ljubavi s kojeg bi se napili i iz njega dušu okrijepili.

“Kad dođu ovdje na vrlo jednostavni duhovni program pronađu sebe. Zastanu! Predaju se Bogu, evanđelju i Isusu, prepuštaju molitvi. Kleče, meditiraju, mole. Svaka Zdravo Marija je korak bliže njihovom osobnom miru i ljepoti življenja. Čovjek se ohrabri kada osjeti mir i blaženstvo za kojim je dugo tragao.”
“Pogledajte ovu ružu! Vidite li sklad njezinih latica? U tako skladno posloženim laticama nema zavisti, ljubomore, mržnje. Svaka je latica na svom mjestu, čvrsto stisnuta jedna uz drugu i zato su tako lijepe i skladne. Mi ih takve ne možemo stvoriti, to nadilazi nas i naše mogućnosti. To je djelo našeg stvoritelja.”
Ako se latice nasilno rastrgaju više neće biti tako lijepe. Sasušit će se i više se nikad neće obnoviti. Cvijet će se uništiti i zauvijek nestati. Bog je zamislio da ne činimo nasilje, već podržimo ljepotu, harmoniju, stvaranje, cvjetanje, slijedimo njegov plan i volju. Dok pratimo tu zamisao međusobno se uvažavamo i uživamo jedni s drugima. “Međutim, mi sustavno zloupotrebljavamo Božju volju – dodaje fra Zovko. Svoje planove i programe uzdižemo nad njegovim, prozivajući ga kako nam je nedovoljno stvorio i malo udovoljio.”
Ljudi za ozdravljenje duše probaju sve. Stalno posrću, ali oni koji vjeruju ozdrave,
Vjera je današnjem čovjeku potrebna da probudi radost u njemu. Da Isus svojim svjetlom, snagom i milošću razbije našu tamu. To je slika današnjeg čovjeka koji više nema gdje. Ima sve! Novac, tehniku, sve osim Boga! Želi se popeti na Mjesec, osvojiti svemir? Misli kada dođe tamo da će biti bolje, ali to je samo trenutačni bljesak zadovoljstva. Kada se bude vraćao još će biti više razočaren jer neće dobiti ono što očekuje. Ponovno samo osjećaj napuklog srca i prazne duše – nastavlja fra Zovko puniti i moja iscrpljena izvorišta.
“Čovjeka ne može ništa više ispuniti od Boga. Ja koji sam njegova slika moram se susresti s njim i napuniti dobrote u njegovom zagrljaju. To čini puninu života!

Nakon što ljudi pet dana provedu u samostanu odlaze s ovog mjesta kao drugi ljudi, potpuno duhovno obnovljeni za što je fra Zovko zahvalan majci Božjoj. On u propovijedi i molitvi samo slijedi njezine riječi.
“Gospa je došla da pomogne svom narodu, a ja samo pokušavam prenijeti Gospinu i Isusovu poruku, poruku evanđelja. Ljudi u samostan dolaze na duhovne obnovu, da se napiju s izvora onoga čega su žedni. Ja im samo pokažem izvor s kojeg mogu piti. Taj izvor napunjen je ljubavlju i mirom, ne presušuje, ne može nestati jer je stvoren za sve i za sva vremena.”

“Svaki novi dan u molitvi bliži smo Bogu. Uzdajmo se u njega, naslonimo se. Ja rado molim, sam, ali još više volim moliti u zajednici. Molitva je ugođaj srca, duha, daje nam mir, unutarnji zanos, blagoslov. To je gozba ljubavi kojom se hrane sva osjetila i osjećaji, što ga i čini čovjekom. U duši nastaje glazba, višeglasje satkano od harmonija tonova.
Baš volim moliti Isusa. Želim stalno biti zaljubljen u njega. Bez te ljubavi život je prazan.”
“To je isto kao kad brzo hodaš i trebaš predah. Naravno da na trenutak trebaš zastati, sjesti na klupu i odmariti. Tako i u molitvi. Čovjek je uvjetovan svojim tjelom, ponekad je slab. Slab u odnosu na Boga koji je velik, ne može ga pratiti, ni dohvatiti. Nekad nije sabran, nekad je samo čovjek i nije raspoložen za molitvu. Sve je to ljudski.”

Nakon ovog razgovora osjećam da sam tako malena, a ti Bože u mojoj duši i srcu još veći. Daj da se naslonim na tebe, pa ću nakon što odmorim biti jača. Shvatila sam da nije grijeh ako ponekad zastanem i ne molim se žarko kako bih trebala i da je moja oscilirajuća zaljubljenost u tebe samo moja ljudska slabost.

– Kada bi ta zaljubljenost bila stalno jaka, mi bi bili sveci, a ne obični ljudi! – završava ovu priču fra Jozo.

Anita Palada

« Sudjelovao sam na ovoj duhovnoj obnovi fra Joze kako bih promislio svoj svećenički život
u 23 godine i čvrsto odlučio ponovno započeti ovaj poziv prve ljubavi. »
don Kim Daniele, Južna Korea
« Zahvaljujem Gospodinu koji mi je dao ovu priliku za molitvu, post, tišinu. Velika mi je bila
radost sresti fra Jozu. »
Lee Jeinghee, Južna Korea
« Bojala sam se izići iz kuće i susretati osobe. Nakon ovog seminara osjećam se slobodno .
Hvala fra Jozo za Vašu poduku i molitve. » Cho Eunjan, Južna Korea
« Hvala fra Jozo što si učinio da dublje doživim Gospine poruke »
Claude, Francuska
« Hvala za ovu divnu duhovnu obnovu tako bogatu podukama koje pogađaju dubine srca. »
Marie-Therse, Francuska
« Sretna sam da sam bila na ovoj duhovnoj obnovi. Naučila sam moliti srcem. Hvala fra
Jozo. »
Estelle, Tahiti
« Ovo mjesto, ovaj otok je raj s onu stranu mnogih svjetskih stvari koje nas odvajaju, auta,
poslova, hotela, mode… Zahvaljujem Bogu i fra Jozi i njegovim marljivim suradnicima. Vi ste
fra Jozo biser, jedan prekrasan i skupocjen biser. »
Rosamarie Gemassmer, Švicarska
« Na ovom seminaru sam doživjela veliku Božju blizinu u mom srcu. Naučili ste me kako
treba živjeti vjeru i nikada je ne gasiti. »
Anđa Lončar, Bosna i Hercegovina
« Sveta misa nakon seminara s fra Jozom neće biti ista. »
Milka Milićević, Bosna i Hercegovina
« Bogu zahvaljujem što sam imala priliku sudjelovati ovim predivnim trenucima izlijevanja
Božje milosti na sve nas. Hvala Bogu što te imamo u našem narodu, jer takav pastir je sama
slika i odsjaj Božje blizine. »
Marija i Nikica Bevanda, Bosna i Hercegovina
« Hvala fra Jozo za sve što ste učinili za mene i hvala Vam što sam mogao doći na seminar. »
Baton Rouge, Louisiana SAD

« Hvala fra Jozo za nježnu poduku te za spoznaju da bez vjere nismo ništa. »
Marie Pierre, Reunion